Postoje različite vrste obrta, a prema postojećem Zakonu, moguće je registrovati sljedeće vrste obrta:
Vezani i posebni obrti - Vezani obrti su obrti za čije se obavljanje traži odgovarajuća stručna sprema. Ovi se obrti mogu obavljati u stambenim prostorijama, kao i izvan poslovnih i stambenih prostorija, a pod uslovima koje propisuje federalni ministar razvja, poduzetništva i obrta na prijedlog kantonalnih ministarstava nadležnih za obrt. Posebni obrti - su oni obrti za čije je obavljanje potrebna odgovarajuća školska sprema i za čije obavljanje je potrebna saglasnost nadležnog ministarstva, nakon što se utvrdi da obrtnik ispunjava opće i posebne uslove propisane Zakonom.
Domaća radinost - prema važećim propisima, domaća radinost se određuje kao djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih preovladavaju ručni rad i usluge u domaćinstvu, te koja se obavlja samostalno ili uz pomoć članova domaćinstva. Djelatnosti, kao i uslovi pod kojima se neka djelatnost može obavljati kao kućna radinost, precizirane su Pravilnikom o djelatnostima koje se mogu obavljati kao domaća radinost (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09 i 12/12). Detaljnu listu djelatnosti možete preuzeti OVDJE.
Sezonsko obavljanje djelatnosti - Obrt se, kao i srodne djelatnosti, može obavljati sezonski, s tim da takve djelatnosti mogu trajati najduže devet mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Ovakav oblik je naročito povoljan za djelatnosti u kojima se željene aktivnosti ne mogu obavljati jednako uspješno svih dvanaest mjeseci. Lice koje obavlja sezonsku djelatnost za to vrijeme (dakle, najduže devet mjeseci) mora uspostaviti status u svojstvu osiguranika, ukoliko već nema zasnovan radni odnos, te obavljanje ovakve djelatnosti mora registrovati, odnosno evidentirati u obrtnom registru. Djelatnosti i uslovi potrebni za obavljanje djelatnosti sezonski su određeni Pravilnikom o vezanim obrtima i srodnim djelatnostima koje se moguo bavljati sezonski (“Službene novine Federacije BiH”, broj 61/09 i 12/12). Pravilnik možete preuzeti OVDJE.
Srodne djelatnosti - su sve registrovane privredne i druge djelatnosti koje obavljaju fizička lica prema pravilima obavljanja obrta, a koje se same po sebi ne smatraju obrtom. Kod srodnih djelatnosti, najmanji nivo stručne spreme koji se zahtijeva je završena srednja škola, ovu vrstu obrta mogu obavlajti i lica sa završenom osnovnom školom u slučaju da se radi o djelatnostima za čije obavljanje nije potrebno izučavanje duže od tri mjeseca. Za obavljanje nekih djelatnosti kao što je poljoprivreda, stručna sprema se uopće ne zahtijeva i gdje je dovoljno ispunjavati opće uslove, u cilju ohrabrivanja poljoprivredne djelatnosti.
Tradicionalni i stari zanati – su izdvojena vrsta posebnih obrta su tradicionalni i stari zanati. To su, prema pozitivnim propisima, obrti za koje je potrebno poznavanje određenih zanatskih vještina i umjeća, a koji se obavljaju pretežnim udjelom ručnog rada. U cilju očuvanja tradicije, Vlada Federacije BiH je, na prijedlog federalnog ministra razvoja, poduzetništva i obrta, a uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinica lokalne samouprave, utvrdila popis tradicionalnih i starih obrta, te donijela Uredbu o zaštiti tradicionalnih i starih obrta (“Službene novine Federacije BiH”, broj 66/09). Popis tradicionalnih i starih obrta možete vidjeti OVDJE.
Trgovine - bazni propis kojim je tretirano bavljenje trgovinom i trgovačkom djelatnošću uopće je Zakon o unutrašnjoj trgovini iz 2010. godine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 40/10). Navedeni Zakon propisuje načine obavljanja i uslove za obavljanje trgovine na veliko, trgovine na malo i trgovačkih usluga, osnivanje i prestanak rada trgovačke radnje, posebne oblike obavljanja trgovine, način formiranja cijena. Zakonom se, također, određuju ograničenja u obavljanju trgovačke djelatnosti, nadzor nad primjenom ovih propisa, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje trgovačke djelatnosti na području Federacije BiH.
Ugostiteljske radnje - ugostiteljska djelatnost je sada “pokrivena” Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (“Službene novine Federacije BiH”, broj 32/09). Međutim, samostalni poduzetnici mogu dobiti odobrenje za osnivanje ugostiteljske radnje samo za jedan ugostiteljski objekt na teritoriji Federacije BiH. To praktično znači da pravna lica (d.o.o. ili d.d.) mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost u dva i više ugostiteljskih objekata, dok samostalni poduzetnik ugostiteljsku djelatnost može obavljati samo u jednom objektu, odnosno samo na jednoj lokaciji u zemlji.
S obzirom na njihove specifičnosti i činjenicu da su kao djelatnosti tretirani posebnim, odvojenim zakonima, trgovina i ugostiteljstvo kao oblik samostalne djelatnosti dodatno su obrađeni i pojašnjeni na kraju samog članka, gdje se razmatra priroda ovih djelatnosti, zakonski tretman i razlike u odnosu na konvencionalnije vrste obrta.
Novina koju je donio novi Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima je da je decidno utvrđeno da se poljoprivredne djelatnosti mogu registrovati kao obrt u vidu srodne djelatnosti. Oblik putem koga se poljoprivredna djelatnost može obavljati kao obrt su poljoprivredno gazdinstvo (koje osim kao obrt može djelovati još i kao privredno društvo ili kao zadruga) i porodično poljoprivredno gazdinstvo. Porodično poljoprivredno gazdinstvo se definiše kao samostalna privredna i socijalna jedinica zasnovana na vlasništvu i/ili na upotrebi proizvodnih resursa i upravljanju porodice u obavljanju poljoprivredne djelatnosti. S obzirom da je poljoprivredna djelatnost jedinstveno područje i u pogledu uslova osnivanja, ali i obaveza koje se nameću propisima o porezima i doprinosima, fiskalnim kasama i tako dalje, ovu djelatnost obradili smo u zasebnom članku u kojem možete pročitati više o osnivanju i poslovanju poljoprivredne djelatnosti.
Bez obzira na to da li je obrt vezani ili posebni, da li se obavlja kao dodatna ili dopunska djelatnost, da li se obavlja u stambenim prostorijama ili izvan poslovnih i stambenih prostorija, kao srodna djelatnost, domaća radinost ili tradicionalni i stari zanat, uvijek postoji obaveza da se upiše u obrtni registar koji vodi nadležni organ.
OBRT KAO OSNOVNO, DOPUNSKO ILI DODATNO ZANIMANJE – OSNOVNE POREZNE KARAKTERISTIKE
Obrt kao osnovno zanimanje pretpostavlja činjenicu da obavljanje te samostalne djelatnosti predstavlja primarnu aktivnost obrtnika, tj. da vlasnik obrta nije zaposlen kod drugog poslodavca, već mu obrt predstavlja osnovni način sticanja vlastitog dohotka. Međutim, obrt se pored osnovnog može obavljati i kao dopunsko ili dodatno zanimanje.
Kod obrta kao osnovnog zanimanja, samostalni poduzetnik plaća porez na dohodak kroz mjesečne akontacije koje se utvrđuju na osnovu ostvarenog dohotka u prethodnoj (poreznoj) godini. Ove akontacije poreza na dohodak ne ostvaruju direktnu vezu s plaćanjem doprinosa, odnosno propisanim osnovicama za obračun doprinosa. Samostalni poduzetnik ima pravo predati zahtjev za izdavanje porezne kartice kod nadlžene Porezne uprave, i na osnovu nje po isteku godine koristiti pravo na odbitke i olakšice. Na kraju poslovne godine, samostalni poduzetnik kao građanin podnosi svoju godišnju poreznu prijavu (obrazac GPD-1051) u kojoj utvrđuje konačan iznos poreza na dohodak od samostalne djelatnosti i eventualno ostvarenih dohodaka iz drugih izvora (princip integralnog oporezivanja).
Kod obrta kao dopunskog zanimanja, fizičko lice može obavljati obrt isključivo samostalno (bez mogućnosti angažovanja drugih lica kao zaposlenika) sa vremenskim ograničenjem od maksimalno 20 sati sedmično. Ovo ograničenje je propisano jer se smatra da je vlasnik obrta već zaposlen kod drugog poslodavca i prijavljen na puno radno vrijeme, a samostalnu djelatnost obavlja nakon toga, tj. dopunjuje ga. Izuzetak ovom pravilu predstavljaju penzioneri koji su vlasnici obrta, i tada nema pomenutih ograničenja u vidu sedmičnih sati za obavljanje dopunske djelatnosti.
Obrt se može obavljati i kao dodatno zanimanje. Prema postojećem Zakonu, fizičko lice može obavljati obrt kao dodatno zanimanje isključivo pomoću zaposlenika, dok se ono javlja samo kao vlasnik obrta. Zaposlenici u ovom slučaju moraju ispunjavati opće i posebne uslove propisane Zakonom, a koje bi morao zadovoljavati vlasnik u slučaju osnovne ili dopunske djelatnosti obrta.
U slučaju da je vlasnik obrta kao dopunskog zanimanja zaposlen kod drugog poslodavca, to implicira da on ostvaruje i dohodak od nesamostalnog rada za koji je negov poslodavac dužan obračunati i platiti doprinose i porez na dohodak. U tom slučaju vlasnik obrta nije dužan obračunavati i plaćati doprinose od samostalne djelatnosti, već samo akontacije poreza na dohodak koje se utvrđuju na osnovu ostvarenih rezultata iz prethodne godine. Isto vrijedi i za obrte kao dodatne djelatnosti. Ukoliko je vlasnik obrta kao dopunskog ili dodatnog zanimanja penzioner, on također nema obavezu plaćanja doprinosa na samostalnu djelatnost, već samo mjesečne akontacije. Što se tiče same porezne kartice, ona se u slučaju dopunske ili dodatne djelatnosti nalazi kod poslodavaca gdje vlasnici obrta primarno rade, a ukoliko je vlasnik penzioner on također može predati prijavu za izdavanjem porezne kartice.
Zajedničko obavljanje obrta podrazumijeva da dvije ili više fizičkih osoba mogu obavljati zajednički obrt ako ispunjavaju opće uvjete iz Zakona o obrtu, i da najmanje jedna osoba ispunjava i posebne uvjete. Međusobni odnosi i odgovornosti lica koja zajednički obavljaju obrt uređuju se pisanim ugovorom kojim se uređuju obavezni odnosi u ortakluku, a na koji se primjenjuju odredbe iz Zakona o obligacionim odnosima. Ugovor sklopljen za zajedničko obavljanje obrta potrebno je dostaviti nadležnom organu prilikom registracije, odnosno upisa u evidenciju obrtnog registra. Zajedničko obavljanje obrta prestaje kada se broj osnivača svede na jednog i u tom slučaju može se izvršiti izmjena u registraciji u samostalno obavljanje obrta.
Obrt kao osnovno ili dodatno zanimanje se može obavljati u više izdvojenih prostora koji se nalaze u sjedištu ili izvan sjedišta obrta i koji moraju zadovoljavati minimum uslova u pogledu uređenja i opremljenosti. Pod izdvojenim prostorom se podrazumijeva jedan ili više međusobno odvojenih prostora u kojima se obavlja obrt, a nalazi se u sjedištu ili izvan sjedišta obrta. Obrtnici koji obavljaju vezane ili posebne obrte dužni su u svakom izdvojenom prostoru zaposliti zaposlenika koji mora biti u radnom odnosu kod obrtnika i ispunjavati, pored općih, i posebne uslove propisane Zakonom.
„Paušalci” su posebna kategorija poreznih obveznika u sistemu poreza na dohodak. Kao takvim, njima je omogućena pojednostavljena procedura obračuna i plaćanja poreznih obaveza. To pojednostavljenje se najviše ogleda u nepostojanju obaveze vođenja knjiga i evidencija koje su poreznim propisima, inače, predviđene za obveznike koji obavljaju neki vid trajne samostalne djelatnosti. Shodno tome, njima se porezna obaveza ne utvrđuje na osnovu stvarnog rezultata poslovanja, nego je unaprijed određena u fiksnom mjesečnom iznosu koji se razlikuje za pojedine vrste djelatnosti.
Propisima je određeno i koje to vrste djelatnosti uopće mogu biti osnov za paušalno plaćanje poreza na dohodak. To ne može bilo koji “samostalac”, nego samo posebno izdvojeni slučajevi u članu 49. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak. Tako paušalci mogu biti porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost obrta i djelatnosti slične obrtničkim:
- ako obavljaju obrtničke djelatnosti i djelatnosti slične obrtničkim sami bez zaposlenih drugih lica i ako se obavljanje te djelatnosti zasniva na vještini, a ne na sredstvima za obavljanje djelatnosti (kućna radinost),
- ako obavljaju tradicionalne stare zanate, sami ili sa najviše dva zaposlenika,
- ako obavljaju prevozničke djelatnosti samo sa jednim sredstvom prevoza i
- ako obavljaju djelatnost iz oblasti poljoprivrede i šumarstva kao osnovno zanimanje i na osnovu odluke nadležnog organa.
